Mersiha Mahmić Kaknjo
Ime i prezime: dr. sc. MERSIHA MAHMIĆ KAKNJO, dr. med.
Naslov disertacije: „UPORABA METODA MEDICINE UTEMELJENE NA DOKAZIMA U OCJENI NACIONALNIH LISTA LIJEKOVA“
Mentor: prof. dr. sc. ANA MARUŠIĆ
Datum obrane: 03. travnja 2017.
Poveznica: http://library.foi.hr/knjige/knjiga.aspx?C=X01838
Kvalifikacijski znanstveni radovi za doktorsku disertaciju:
Mahmić-Kaknjo M, Marušić A. Analysis of evidence supporting the Federation of Bosnia and Herzegovina reimbursement medicines lists: role of the WHO Essential Medicines List, Cochrane systematic reviews and technology assessment reports. Eur J Clin Pharmacol 2015;71:825-33.
Mahmić-Kaknjo M, Kadić D, Hodžić H, Spahić-Sarajlić S, Hadžić E, Ademović E. Awareness, knowledge, use, and attitudes toward evidence based medicine in a developing country: survey of physicians in a canton in Bosnia and Herzegovina. Croat Med J 2015;56:558-66.
SAŽETAK:
Na lokalnoj razini presječno istraživanje liječnika (stopa odgovora 64%) u reprezentativnoj
Zeničko-dobojskoj županiji za BiH je pokazalo da su svjesnost, znanja i uporaba medicine utemeljene na dokazima i Cochrane knjižnice niska nasuprot činjenici da je većina ispitanika imala pozitivne stavove prema medicini utemeljenoj na dokazima i bila zainteresirana da nauči o metodologiji izrade Cochrane sustavnih pregleda. Značajno manje ispitanika u BiH (23%) bilo je svjesno da ima pristup EBM bazi podataka, u odnosu na Hrvatsku (54%), ali kao ni oni u Hrvatskoj, nisu bili svjesni koje su to EBM baze podataka. Jedna trećina ispitanika bila je svjesna da je sustavni pregled najviši u hijerarhiji dokaza, za razliku od ispitanika u Hrvatskoj, kojih je više od pola znalo da je najviša razina dokaza sustavni pregled. Zamijećena je bimodalna distribucija dobi liječnika, sa nedostajućom populacijom srednje dobi, koja se može objasniti stradanjima i iseljavanjem tijekom rata 1992.-1996., a koja bi svakako trebala biti uzeta u obzir prilikom planiranja bilo kakvih intervencija na zdravstvenom sustavu, kao i kontinuiranoj edukaciji lječnika.
Na nacionalnoj razini presječno istraživanje nacionalne liste esencijalnih lijekova u FBiH pokazalo je visoko neslaganje sa ELL SZO. Od 334 lijekova koji su bili na nacionalnoj listi esencijalnih lijekova u FBiH, 151 se nije nalazilo na esencijalnoj listi SZO. Od njih je 38 lijekova imalo povoljan Cochrane sustavni pregled, a 24 povoljno HTA izviješće koje bi moglo opravdati stavljanje na nacionalnu listu esencijalnih lijekova. Gotovo jedna trećina lijekova na FLL (n=89;27%) nije imala dovoljno dobar dokaz da bi se našla na listi. Za ove lijekove je tijekom 2013. godine u BiH utrošeno 2,7 milijuna BAM (1,4 milijuna ), odnosno 20% ukupne potrošnje lijekova u BiH iste godine. Na FLL se nalazilo i 9 lijekova izbrisanih sa ELL SZO, za koje je tijekom 2013. godine utrošeno 7,7 milijuna BAM, odnosno 3,9 milijuna ; kao i 4 lijeka odbačena sa ELL SZO, za koje je tijekom 2013. godine utrošeno 5,8 milijuna BAM odnosno 2,9 milijuna .
Osim toga na FLL se nalazilo 13 lijekova koji su imali vrlo nepovoljna izviješća u Cochrane sustavnim pregledima i 3 lijeka koji su imali nepovoljna HTA izviješća. ELL SZO bi trebala biti polazna osnova za sačinjavanje esencijalnih lista lijekova, pri čemu treba uvažiti lokalne epidemiološke, socijalne, ekonomske, organizacijske i kulturološke čimbenike. Prilikom odlučivanja o nacionalnim listama lijekova sljedeća vrijedna alatka je Cochrane baza sustavnih pregleda, a zatim izviješća
HTA agencija.
Na globalnoj razini uočen je manjak kako publiciranih studija, tako i sive literature o istraživanja esencijalnih listi u zemljama niskog dohotka kao i pojedinih zemalja visokog dohotka (Rusija). SAD zvanično ne podržavaju koncept liste esencijalnih lijekova. Osim u malobrojnim razvijenim zemljama, evidentan je manjak transparencije u svim pitanjima vezanim za esencijalne liste lijekova. U zemljama srednjeg dohotka se intenzivno istražuju liste esencijaln(subvencioniranih) lijekova, ali u ovim zemljama još su izraženi problemi sa dostupnošću esencijalnih lijekova, a osobito lijekova i formulacija za djecu, analgetika (osobito opioidnih) i lijekova za liječenje tumora. Nedostatak istraživanja o listama lijekova zamijećen je i u zemljama sa niskim dohotkom, koje još uvijek ulažu napore da se obezbijedi učinkovita opskrba i dostupnost esencijalnih lijekova.
Primjena medicine utemeljene na dokazima ima najveći učinak ako se odluke u zdravstvenom sistemu na svim razinama donose na temelju najboljih mogućih dokaza, te ako svi sudionici u donošenju odluka razumiju principe na osnovu kojih su donesene odluke, i na najkvalitetnijim dokazima temelje odluke u liječenju pojedinačnih bolesnika.
SUMMARY:
At the local level, we conducted a cross-sectional study of physicians (response rate 64%) in Zenica-Doboj Canton, a representative canton in Bosnia and Herzegovina. We found that awareness, knowledge and use of evidence-based medicine and the Cochrane Library was low despite the fact that most respondents had positive attitudes towards evidence based medicine, and that a great proportion of them was interested to learn about the methodology of making Cochrane systematic reviews. Significantly fewer respondents in BiH (23%) were aware that they had access to an EBM database, compared to respondents in Croatia (54%); as those in Croatia, the physicians in BH were not aware of specific EBM databases. Onethird of respondents were aware of the hierarchy of clinical evidence, much less then in neighbouring Croatia, where more than a half of the respondents knew that systematic review was the highest level of evidence. The bimodal distribution of physicians’ age was observed. The middle-aged population was totally wiped out, which could be explained by killing or emigration of physicians during the 1992-1996 war in BiH. This fact has to be taken into account when planning any intervention in the health care system, as well as continuing education of the physicians.
At the national level, a cross-sectional study of the national list of essential medicines in the
FBH showed high discrepancy with the WHO EML. Of the 334 drugs that were on the national list of essential drugs in the FBH, 151 was not on the WHO EML. Of these, 38 had a favourable Cochrane systematic review and 24 favourable HTA report that could justify placing on the national list of essential medicines. Nearly onethird of drugs on the national list (n=89; 27%) did not have evidence good enough to be found on the list. 2,7 million BAM ( 1,4 million) was spent for the purchase of these drugs in BH, or 20% of total consumption of drugs in BiH in the same year. On the national list of essential medicines we found 9 medicines that were deleted from the WHO EML, for which it was spent 7,7 million BAM, or 3,9 million in 2013. Also, on the national list we found 4 drugs rejected from the WHO EML; for the purchase of these 4 drugs it was spent 5,8 million BAM or 2,9 million in BiH in 2013. On the national essential medicines list we also found
13 drugs that had a very unfavorable report in the Cochrane systematic reviews and 3 drugs that had unfavorable HTA reports. WHO EML should be the basis for making an essential drug list, but local epidemiological, social, economic, organizational and cultural factors should be taken in consideration. The Cochrane Database of Systematic reviews and reports of the HTA agencies are also a valuable tool when deciding on the national lists of medicines.
At the global level, a lack of published studies, and gray literature on the research of the essential lists in low income countries, as well as certain high income countries (such as Russia) was observed. US officially does not support the concept of essential medicines lists. Except in very few developed countries, there is a lack of transparency in all matters relating to the essential medicines list. Essential (subsidized) medicines lists have been widely investigated in middle-income countries, but these countries still had issues with the availability of essential medicines, particularly doses and formulations for children, analgesics (especially opioid) and drugs to treat cancer. The lack of research on the essential medicines has been observed in lowincome countries too; these countries are still making efforts to ensure the effective supply and availability of essential medicines.
Application of evidence-based medicine has the greatest impact if decisions in health-care systems are made at all levels based on the best available evidence, and if all participants in the decision-making process understand the principles upon which the decisions have being made, and on the best evidence-based decisions in the treatment of individual patients.
Ispiši stranicu
