Matea Dragun Jurić

Ime i prezime: dr. sc. MATEA DRAGUN JURIĆ, dr. med.
 
Naslov disertacije: „IMUNOHISTOKEMIJSKI IZRAŽAJ GENA ZA POPRAVAK POGREŠNO SPARENE DNA I ČIMBENIKA EPITELNO-MEZENHIMALNE TRANZICIJE U BUBREZIMA ŠTAKORA SA ŠEĆERNOM BOLESTI TIPA 1”
 
Mentorica: prof. dr. sc. KATARINA VUKOJEVIĆ


Datum obrane: 28. srpnja 2023.
 
Poveznnica: https://repozitorij.mefst.unist.hr/islandora/object/mefst:2096
 
Kvalifikacijski znanstveni radovi za doktorsku disertaciju:


Dragun M, Filipović N, Racetin A, Kostić S, Vukojević K. Immunohistochemical Expression Pattern of Mismatch Repair Genes in the Short-term Streptozotocin-induced Diabetic Rat Kidneys. Appl Immunohistochem Mol Morphol. 2021;29(9):e83-e91.
doi: 10.1097/PAI.0000000000000937
Jurić MD, Racetin A, Filipović N, Kelam N, Kostić S, Ljutić D, Vukojević K. Altered Expression of EMT-Related Factors Snail, Wnt4, and Notch2 in the Short-Term Streptozotocin-Induced Diabetic Rat Kidneys. Life (Basel). 2022;12(10):1486.
 
doi: 10.3390/life12101486.
 
SAŽETAK:
 
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi izražaj MLH1, MSH2, PMS2 i yH2AFX kao gena za popravak pogrešno sparene DNA (MMR) te Snail, Wnt4 i Notch2 kao transkripcijskih čimbenika povezanih s epitelno-mezenhimalnom tranzicijom (EMT) u različitim strukturama bubrega dijabetičkih štakora: glomeruli (G), proksimalni i distalni zavijeni kanalići (PCT; DCT). Metode: Mužjacima štakora Sprague Dawley instilirano je 55 mg/kg streptozotocina (model šećerne bolesti tipa I, DM skupina) ili citratni pufer (kontrolna skupina). Uzorci bubrega prikupljeni su 2 tjedna i 2 mjeseca nakon indukcije šećerne bolesti i obrađeni za imunohistokemiju. Rezultati: Životinje sa šećernom bolesti pokazale su nižu razinu MSH2 i veću razinu yH2AFX i Wnt4 u bubrezima 2 tjedna i 2 mjeseca nakon indukcije DM, dok se izražaj MLH1 i Snail-a značajno povećao samo 2 tjedna nakon inicijacije DM (p<0,0001). Najznačajnije razlike uočene su u tubularnim epitelnim stanicama u razdoblju od 2 tjedna nakon indukcije, s nižim izražajem MSH2 i većim izražajem MLH1, Snail i Wnt4 u proksimalnim zavijenim kanalićima, kao i smanjenim izražajem MSH2 i povećanim izražajem MLH1, yH2AFX, Snail i Notch2 u distalnim zavijenim kanalićima dijabetičkih životinja (p<0,0001; p<0,001). Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju na potencijalnu ulogu MMR gena i čimbenika povezanih s EMT-om u razvoju i progresiji dijabetičke bolesti bubrega, kao i na moguću vezu između šećerne bolesti i bubrežne karcinogeneze. Promjene u njihovom izražaju, posebno u tubularnim stanicama, mogle bi poslužiti kao dijagnostički biomarkeri za ranu faze šećerne bolesti, ali i doprinijeti razvoju novih terapijskih modaliteta u ovom stanju.
 
SUMMARY:
The aim of this study was to determine the expression of mismatch repair genes (MMR) - MLH1, MSH2, PMS2 and yH2AFX and epithelial to mesenchymal transition (EMT) related transcription factors Snail, Wnt4, and Notch2 in different renal areas of diabetic rats: glomeruli (G), proximal and distal convoluted tubules (PCT; DCT). Methods: Male Sprague Dawley rats were instilled with 55mg/kg streptozotocin (diabetes mellitus type I model, DM group) or citrate buffer (control group). Kidney samples were collected 2 weeks and 2 months after DM induction and processed for immunohistochemistry. Results: Diabetic animals showed lower MSH2 and higher yH2AFX and Wnt4 kidney expression both 2 weeks and 2 months post-DM induction, while MLH1 and Snail expression significantly increased only 2 weeks after DM initiation (p<0.0001). The most substantial differences were observed in tubular epithelial cells in the period of 2 weeks after induction, with lower MSH2 and higher MLH1, Snail and Wnt4 expression in PCT and repeatedly decreased MSH2 and increased MLH1, yH2AFX, Snail and Notch2 expression in DCT of diabetic animals (p<0.0001; p<0.001). Conclusion: The obtained results point to the MMR genes and EMT related factors as a potential contributors to diabetic kidney disease development and progression, as well as the possible link between DM and the renal carcinogenesis. Changes in their expression, especially in PCT and DCT, could serve as diagnostic biomarkers for early stages of DM, and might be a promising novel therapeutic target in this condition. Ispiši stranicu